Danas mi je trebalo nešto drugačije. Htjela sam nešto nesvakidašnje, nešto što inače ne čitam. Baš mi je trebala nekakva promjena. Srećom pa među petstotinjak knjiga, koje sam skupila unazad par godina zaista imam šaroliki spektar i žanrova i tema. Pa se tako uhvatim za ovu ljepoticu. Zrnca pijeska na obalama vječnosti – već me sam naslov zaintrigirao i privukao i nekako mi govorio ‘To je to.’
Definitivno mi je trebala baš ova knjiga danas. Lagana, prozračna, brzo se čita, a opet svaka ‘crtica’, svako poglavlje, svaka pričica unutar te knjige su me danas bacile u razmišljanje. Znate one dubokoumne citate na koje naletite u obliku nečijeg status na Facebooku ili Instagramu? E, takva vam ja ova knjiga – prepuna baš toga što i u naslovu obećava, zrnca pijeska, a zapravo su to zrnca mudrosti. A bavi se vječnim i univerzalnim temama, svakodnevnim, svima nama poznatim. Istina, piše ih kroz autobiografske priče ili sjećanja iz svog života ova hrvatsko-ruska autorica, koja je i glumica, no sve su to situacije koje su primjenjive i na nas, sasvim ‘obične’ ljude. Primjerice, često se pojavljuje gubitak kao motiv. Gubitak neke osobe, bilo zbog smrti, ili jednostavne činjenice da su vaš različiti životni putevi razdvojili, bez obzira na to koliko ste bili bliski s tom osobom u tom jednom ‘trenutku’ u vašim životima. Gotovo svaka pričica govori o nekakvoj lekciju koju možemo naučiti iz svakog, ali baš svakog iskustva, bilo ono dobro ili loše. Međuljudski odnosi, prijateljstva, brakovi, poslovne suradnje, poznanstva – na svim se ovim područjima može toliko toga dobiti, ali i izgubiti. Mene je ova knjiga nekako bacila u promišljanje baš o ovome, kako neki ljudi uđu u naš život neplanirano, nismo ih tražili, nismo ih pozvali, jednostavno su ušetali, nastanili se tu i dobro je i vama i njima. Neki će se zadržati kod vas duže, neki kraće. Neki će samo okrznuti vaš život i nestati i možda ih se više nikada nećete sjetiti, dok će drugi ostaviti duboke tragove u ‘pijesku vašeg vremena’, bilo da su ti tragovi bolna ili lijepa sjećanja. Ono što sa sigurnošću iz svog bogatog životnog iskustva ja mogu reći je ovo: svi su ljudi u našem životu tu s razlogom, a o tome piše i ova autorica. Neki će nas ljudi naučiti neke teške lekcije, dok će drugi oplemeniti naš život drugim, pozitivnim ‘blagoslovima’. A mi trebamo biti zahvalni i na jednima i na drugima. Barem ja jesam. Zahvalna sam svim osobama koje sam upoznala i koje su bile dio mog života, jer od svake te osobe ja sam nešto naučila, i zahvaljujući njima svima, ja sam danas tu gdje jesam, i ja sam danas osoba koja jesam. Osoba koja se smatra bogatom, jer me većinom okružuju predivni i pozitivni ljudi.
Znam, znam, totalno jedan filozofski osvrt na knjigu, ali nekako si ne mogu pomoći. Ovdje nema radnje, da vam ju prepričam, ovdje nema likova o kojima bih mogla pisati kao inače u svojim osvrtima, i ovdje nema nekakvih emocija koje bih s vama mogla podijeliti. Jer ova je knjiga definitivno nešto drugačije, i ja sam sigurna da ju čita bilo tko od vas, da bi ju svatko doživio na neki svoj način, te da bi svakog od vas ova knjiga podsjetila na nešto sasvim drugo iz vašeg života, ili bi svakog od vas bacila u analiziranje nečeg što je iz ove knjige samo vama blisko. Zrnca mudrosti, kažem vam ja. Knjiga mi je baš sjela danas, i to savršeno. A napisana je tako jednostavnim stilom, da imam osjećaj da sam sa samom autoricom bila na nekakvoj neformalnoj kavi, gdje smo razmjenjivale te naše životne pouke, iz kojih se nadamo da će i drugi nešto naučiti.
Za kraj, opet nešto drugačije – jednom davno sam pročitala ovo: najbolje je učiti na TUĐIM greškama. Istina, no dok sami u nečemu ne pogriješimo, tuđe greške nisu dio našeg iskustva, i mi se ne saživljavamo s time kao onda kada se ta ista stvar događa nama. Ostavit ću vas s tim zrncem mudrosti, da razmislite samo malo o tome – koliko često ponavljate tuđe greške? A svoje?
Knjiga ima sve moje preporuke, pogotovo ako ste filozofski raspoloženi, kao ja danas.
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
