Noću si indijski šaman,
nemir što po mojim venama pleše,
miluješ moje umorne kapke,
noć želi sunce s ukusom meda,
a ja tvoje usne od leda.
U ime ljubavi mnogo puta sve
i svašta nabrajam
i u životu i u pjesmi dozivam tvoje ime
i gorim od samoće.
Sve u ime te ljubavi naše,
boli sve, od kosti do kosti,
ti i ja ni ne poznajemo se,
a u snu dozivamo se.
Pitam vrijeme da mi na početku jeseni
pošalje tebe i na kraju tebe opet,
jer život bez prisustva tvog
jeste samo prokletstvo.
I ćutim u ime ljubavi,
ćutim kao dijete bez smijeha,
ćutim i slutim bez straha,
jer ljubav stalno množi se
i nikad ne nestaje.
Kažeš ne grli me, ja sam kaktus,
izbošću ti srce, probosti ga kao mačem,
nećeš preživjeti, jer moja ljubav je zarazna i smrtna.
Noću si indijski šaman,
nemir što po mojim venama pleše,
sklapaš svoje umorne kapke,
ja želim sunce s ukusom meda,
ti daješ samo usne od leda.
U ime ljubavi mnogo puta
i u životu i u pjesmi dozivam ime tvoje
i gorim od samoće.
U ime te ljubavi naše
boli me sve, od kosti do kosti,
a ne poznajemo se,
a u snu dozivamo se.
Nada Matović
