Trenutak u zrncima pješčanoga sata

Polako se smiruje gradska vreva, ulice pozdravljaju sve rjeđe prolaznike dok sunce hita ka zalasku i posljednjim zrakama miluje ustreptalu lipu što svojom bogatom krošnjom natkriljuje klupu na kojoj sjedim.
Uživajući u svježini predvečerja, pogledom baš onako sanjareći, milujem stablo javora koji u svojoj veličanstvenosti ponosno šumi lišćem čija ljepota daje blagi nagovještaj jeseni.
Povjetarac blagonaklono razmeće moje neposlušne uvojke golicajući razbarušene misli. Utkana sam u trenutak na nezaustavljivoj putanji pješčanog sata. Ne gubim vrijeme snatreći o prošlom.
Posve sam prisutna ovdje i sada, a o onom što dolazi razmišljat ću kad dođe novi dan.
SUTRA nek rješava nadolazeće zgode i nezgode. Sad još samo želim u tišini sa divljenjem pozdraviti zvijezde.

Tara W.

Najčitanije

%d blogeri kao ovaj: