Možda nisam više
ona stara
ona koja je
širokogrudno uzimala
sve u svoje okrilje
i pružala ruku
tamo gdje spasa
možda više nije bilo…
Možda nisam više
ona ista
ona koja je
toplim osmijehom
grijala tuđa srca
stvrdnuta od nemilosti
i surovosti
što život nam
svima nosi…
Možda nisam više
ona stara ja
ona koja je tako
spremno čekala
i nikada dočekala
to nešto
što svi čekamo…
Možda nisam više
ona djevojka
ona sa snovima koje
nosi na otvorenim
dlanovima,
ali još uvijek sam to
ja…
Sanjar… Čak
i tamo gdje
snovi više ne
postoje…
Martina Kopić
