Bježim,
od sumornih misli,
od napete strijele
u luku života.
Ne osvrćem se
dok ostavljam trag,
u moru istih
obris mojih stopa
samo meni je znan.
Više ne čekam,
ne žurim, ne strepim
za izgubljenim vremenom
za ostavljenim željama.
Grabim nove,
u bijegu od strahova
i gorke samoće,
idem, a što me čeka?
Tek nepoznate sudbine.
Karolina Obradović
