Nekad nosila
sam srce na dlanu
vidljivo svima
ne krijući ništa
ni od sebe,
ni od drugih
bila sam naivna…
Puno je pukotina
nastalo od tog vremena,
a ja postala sam
vješta krojačica
koja barata iglom i
koncem spajajući
slomljene djelove
u cjelinu koja
nikad više neće biti ista…
Nekad nosila
sam srce na dlanu
vidljivo svima,
a sad nosim
samo krhotine
razarajućih oluja
koje opustošile
su moje ruke
mrveći i ono
malo srca što
ostalo je
u pijesak zaborava
što neumorno mi
klizi niz sve
stegnutije prste…

Martina Kopić

Najčitanije

%d blogeri kao ovaj: