U Muzeju anđela
pada kiša kristalna.
Smoči li im krila,
tko će ih osušiti?
U Muzeju anđela stanuju
boje bijelih ovčica
i biserja s Ohrida,
ne crnila sipa i ugljena.
Na prijestolju za anđela
sjedih s krilima, prozračna:
Jesam li anđeo postala?
U Anđelinjaku tišina
bezvučna me uspavljivala…
Kiša zaključana ljubavna
iza hrđe okova presahla.
Nisam te pronašla.
Jagoda Vičević
