Kapi rose na paučini sunčeve zrake prikažu.
Ruke će da ti pokažu, kako se mreže u nama pletu, iste kao one na drvetu.
Ostavljena poruka na krevetu…
Osmijeh na usnama izvana, a u nama, zakrpljeno sve suzama, spojeno mrežama ide ka ravnotežama.
Vrate se ti trenuci, ispleli ih pauci, jedan u tvojoj, drugi u ruci mojoj.
Radijalne i obodne niti, ako ne želimo ostati ovdje, gdje bi drugo mogli biti?
Niti te mreže, jedna drugu veže, misli idu, osjećanja bježe.
Na stolu suđe stoji, jedan pauk mrvice hljeba broji.
Svaki polomljeni dio ti noćas spoji.
U čaši prašina, šapuće tišina.
Sjedimo pored kamina svako svoje razloga ima.
Još jedna pročitana stranica naših osjećanja, ne postoji nešto tako u knjigama.
Mraz na prozoru, mi probuđeni sanjari u zoru.
Da nam se bar odazovu sve one tišine naše, što se plaše biti izgovorene.
Karte na stolu otvorene, sve su dobro odigrane.
Sjedimo na stolicama, knjige se slažu po policama.
Osmijeh na usnama, u očima sjaj, šta piše… pročitaj.
Samo jedno obećaj, ovu ljubav osjećaj.
Pronađi skrivene niti, tamo gdje smo ih ostavili, one će biti.
Prostor se pomjera izlaze stvari iz kofera.
Odlaze same do ormara ne žele ići.
Kažu nije vrijeme još od ove ljubavi otići.
Drugi pauk po zidu lagano šeta, sve do kore drveta, pa se sakrije ispod kreveta.
Gramofon počinje da pjeva, ljubav se sniva, tako to nekako biva.
Uspavanka za sva obećanja, ostvarena do novog svitanja.
Hoćeš li sa mnom u skitanja bez pitanja?
Jesi spreman za putovanja u osvit dana, dok ruke su nam povezane paukovim mrežama?
Jer ljubav naša je poput te mreže lagana i tanana, a daleko jača od našeg oklopa i omotača, toliko da i naše tišine nadjača.
Između nas ispletene niti, jače od kevlara, jedan pauk vrata zatvara, drugi otvara.
Cjepaju se mali djelovi postaju elastični s’ jedne strane, s’ druge još jača ljubav postane.
Sjene plešu po zidu, niti se pletu pa se zapletu i raspletu.
Stojimo i postojimo dok nitima volimo, sve u jednu priču spojimo.
Vatra u kaminu naruši tišinu, sjene na zidu svojim ritmom idu, u tvojoj i mojoj ruci pauci.
Kaput obuci, kaput ću obući, mogli bi u šetnju otići, po staroj navici.
Noćas se po nebu pišu oblici, a niti mreže jedna ka drugoj teže.
Noćas nam osjećanja ne bježe, noćas nas mreža ljubavi veže.
Milena Vujinović
