Kapi rose na paučini sunčeve zrake prikažu.Ruke će da ti pokažu, kako se mreže u nama pletu, iste kao one na drvetu.Ostavljena poruka na krevetu…Osmijeh
Nisam ja kao moj tata.Ni blizu.Možda samo njegova ženska kopija.Gora od njega. Nisam ja poput mog tate. Ne želim ništa njegovo. Volim ga, ponekad i
Isključena, uključena ovdje i ondje mogu biti, van dometa ovog svijeta i otputovati na neku od planeta. Čujem ne reagujem. Kao razumijem šta mi govore.Jer
Ponekad , želim vrištati. Želim vikati sve dok ne ostanem bez glasa. Želim da moje muke nestanu. Da budem dalje od svakoga. Ponekad kao da
Osjećam ga , to divlje stvorenje koje se kovitla u mom grudnom košu, kao oluja zarobljena u staklenom zvonu. Moje srce, taj neumorni glazbenik, svira
Prvi mraz jutros u mom dvorištu.Rano jutro, iz topline doma posmatram kroz prozor.A vani hladno i miriše zima.Na stolu topli kakao, uobičajen napitak u ovim
Njihova priča…Gledao je nju kako spava u spavaćici i kako joj kosa pada po leđima… gledao je očima samotnog vuka i krenula je prema njenim
Ostao sam u ulici sam.Tu gdje sam te vidio i ljubio.Gledam kako se vole ljudi.Sjetim se vremena, kad zastudi.Kad glavu nasloniš na moje grudi.Sa mnom
