Poezija

Dođi,pojavi se nenadanoNa ivici mojih snovaNa kišno toplo jutroMolim te,čuj šapat moga zova Na obzoru pojavi seI ne moraš baš ništa rećiSamo šutiRiječi će same

Promjeniti moju ljubav prema tebiSve osjećajeKoji si u meni probudioKada više nisam vjerovala u ljubavTi si me učio korak po korakKao malo dijete kad učiš

Uzela sam kist uruke,a boje stoje mitu na dohvatdok pravilnimpotezima bojimovu svoju maskušto svakodnevnolijepim je na licene bih li seuklopila…Boja nije spremnai cijedi se niz

Gospodari smo neizrečenih riječiNapisane pripadaju svimaVizionari zar pred zbiljom kleče? Etui smo repatica i kometaGeneracija Z, robotika plača,Grad grijeha, kas dorata. Hrabrost smo rijeka i

Zimski dugi i snježni daniPahuljama pogledi prošarani,Sa sobom poklone noseNježne dodire i poljupce sočneDa hukomNa oknima srca sačuvaju,I poglede na bjelinu sviknu. Zimski dugi i

Sve ljubavi tužne vječno trajuRosa u oku ne gubi sjaj,Ranjena duša beskrajno snivaTe snove nikad ne odnosi dan.Pružam ti rukuI srce stavljam na dlan,Grliš me

Zatoči me.Veži i lance i okove uz gležnjeve.Večeras,u vatri požudesve tajne, sve lažinek` izgore.Zatoči me,u svoje kraljevske odajemirisa vanilije.Pozovi slugecrna vina neka toče.Objavi rat.Bori se

Kidamlance. Delirično tekomatozno. Kaotično,prenaglo. Trgamih dokraja. Vezalisu me.. Za krivogčovjeka.. Prstenom,zakletvom. Invociramapatično.. Ubojstvote ljubavi. Nemam-ni obitelj. Isključivonesretno.. Zbogtebe! Lorena Galeta

Zašto crtam po oblaku…Oslikavam ljubav…Ljubav zbog koje dišem…Zbog koje pišem…Ne znaju…Da i kad plačem…To su suze ljubavi…Sreće…Kad pomislim na tebe…U tom mom oblaku…Svi su naši

Razmišljamo onome “nekad”mada kažu da nije sedobro vraćati tamo,u prošlost…No dođu takoti neki dani,oni teški,olovni,puni sjete…Prikuju me svojimoštrim kandžamai ne mogu sepomaknuti…Kad bi i pokušalaotvorena

Istrošen od kratkih koraka,Posrćem i tražimKlupu u parku,Drhtno tijelu da ozdravimI odbjeglu snagu ponovo vratim. A jesen hladnimI zubatim vjetromŠiba mi lice i ratujeSa godinamaI

Ljubav nije zaspalau zlatnoj kolijevci zabluda.Čista kao poj anđelakao nevjesta u bijelom.Još joj svijetlo dušeputeve poznaje,gdje svetionik nadanja stojikao barjak slobode.Kraljica bez krune i sluškinjau