Poezija

Ne plačemgodinama. A stalnoosjećamnesreću. Vodopadkrije mojespoznaje. Ciklusinoćnihmora.. Prikazuju tajgrozomoranmortalitet… Konkluzijaobmanjuje. Voljeni mezbunjuje… Kako znapobijeditidepresiju? Meni tone možeuspjeti. Lorena Vojtić

Tvoj mir ili nemirTvoje sunce ili kišaJesam li donijela u tvoje srceSunce nakon bezbroj olujaJesi li odmah u meni prepoznaoDa sam drugačija u mnoštvu istih

Praskozorje lagano kucao moj prozordok oči polako se sklapajuod težine prašine zaboravakoja skupila seunutar njihbraneći mi da vidims onom nekadašnjom jasnoćom…Tišina odzvanja odovih tamnih zidovamoje

Nebo pada…A ja želimpreživjeti smrt,želim živjetibez obzira na vatru,bez obzira na led. Preživjeti još tisuću noćis tobom pod sjajem zvijezda,a ako sutra ne preživimznam nitko

Više semrzimo. Negošto sevolimo. Puno jejada bilo. Za ovihgodina. Talog seskupio… Ostajesamoljutnja. Inat,prkosi zloba. Lorena Vojtić

Ova pjesma nema imenaNi prezimenaAli ima cijelu meneI sve ono u meniZašto sam uvijek u životuIzgubila ljude koje sam najviše voljelaKako sam iz dana u

Pokaži mi realnostsnova koje tako radosanjali smoonako svaku večer zagrljeniu toplini našeg kreveta…Pokaži mi snagu ljubavikoju osjećam svaki putkada tvoji prstidotaknu moju kožu…Ostani…Pokaži mi ljepotu

Navika,album prepun slika,sva ta nasmiješena lica,i nepoznate sudbine. Sve što čuvamozarobljeno je negdje u vremenuduboko u nama,ne prodire van. Navika,trenutak istine na kojispremni nismo,vrisak tišine

Idi gde hoćeš,sakri se umišiju rupu.Idi gde želiš,putevi su ti otvoreni.Sakri se unajdublju rupu.Na kraj sveta,ali ja ću te pronaći.Pronaću te,u okeanui uzeti svoje srce..

Potreba zanadmoći… U vrijeme –polumjeseca. Međusobnimrivalstvom… Bez –vidljivihžrtava. Kraderadost. Posesivnakontrola… Turobnaprovjera. Ne daje,očekivanirezultat. Gubimoosmijehe. Nepovratno –paradoksalno. Obrnutomislimo. Poputplime ioseke. Za tebeje ljubav. Potpunasloboda. Dok menipredstavlja.

Želim u ovoj tišiniGdje tek se žubor rijeke čujePustiti sva osjetila…Zatvorenih očijuTek prstima dodirivatiTaj čisti izvor vodeKoji me vodi….Putovima života…Vraća sjećanja….Bila sam čistaPoput ove rijekeNetaknutaTuđom

Nisam ja rođenaza ovaj svijetu kojem okrutnostuzima svoj danakkidajući dio po diosrca,dušerazarajući i ono maloemocija štoneokaljane ostale su…Nisam ja rođenaza ovaj svijetgdje kalupi sukrivih oblika