Poezija

Kada ćeš nešto rećiIli prešutit…Kada ti zastane knedla u grlu…Oči se ispune suzama…Svjesni da je prošao tren…Poklonjen…Kao sve vrijeme ovog svijeta…Zato nemojte dopustitiDa prođe trenPun

Naši koraci prestali supratiti ritam naših srcarazdvajajući sena pola puta izmeđusna i onogašto nam donosi sutra…A sutra ćedonijetipromjenu vremenai hladne vjetrove štosa sobom vuku zimu

Patim udeliriju… Kruni mežalovanje. Trn miprobadalubanju. Krvarimrijekamaumiranja. Otrgnutaiz komorestrahova. Surovekandžezločinca. Mafije,uličara. Svejednose sjećam. Nekad je –bilo dobro! Bili smosjedinjeni. Nasmiješeni,vedrog duha. Njegove suovisnosti… Donijeleodluku.. U

Možete li biti vječno zaljubljeniKao da vas nosi neki vjetarTopaoUmirujućiOtkad znam za sebeUvijek sam bila u svom svijetuNekom neshvatljivaUvijek mi je srce bilo ispunjeno ljubaviPostoje

Kiša jeopet pada neumornoi dok neboumiva žednu zemljuja natapam svoje obrazesuzama,nisam dugo…Nekako ova jesenu meni budionu pradavnu sjetu,onaj iskonski bolšto ljeto ga jesamo privremenokamufliralo…I nenisam

Kad osetimda me u mislima ljubišprocvetam poput orhideje. Očima opijam tvoju ljubavOsećam dok me u snovima grlišKad osetimprocvetam poputbele orhideje. Bele orhidejeosetim im mirisdok mi

Kiša ispiremoju bol… Tegobnorominja. (Pra)drevnamelankolija. Bez brige otome kogaće potopiti. Srušiti,sravniti. S vlažnomzemljom… U njenimkapljama. Dakako,uviđamsebe… Hladnu,promrzlu,daleku… Neshvaćenuod ostatkasvijeta… Već odavno,nije bitno… Navikla sam,biti omražena.

Teško je voljeti ženu sanjaraŽenu koja piše o osjećajimaBez straha, srama…Hoće li je netko razumjetiOsuditi…Ona se ne bojiRiječi koje ljudi izgovarajuIli ogovaraju…Ona je u stvari

Kćeri, milo dete,jedna u majke,gde se dene? Mila majko,bolna sam ti,tražim svoje dete. Kćeri, drago dete,od šume i magle,svetlo viđeti nećeš. Mila majko,bolna sam ti,tražim

Ponekad poželimda se izgubimu nepoznatom gradu.Da se napijemispod mosta i uživam.Da putujempo svim krajevima sveta,kao potpunonepoznato biće,slobodno da živipunim plućima.Da budem srećna,bez brige i straha.Da

Pijemgorkuopasku. Nepenthene djeluje. Prožimame tužnaamnezija. Teško ju –prihvaćam. Ne volimprepreke. Zastajem. Melodičnoposustajem. Možda… Previše –očekujem. Čini sekao da… Nema nitizrna nade. Što sezbiva? Kidamvlastitubit, srž.

Nošen dahom vjetraU koje su stali svi trenutciSve željeSve što nosim u sebiOsjećaji koji me noseI oni sretniI tužniRiječi koje bi pretvorila u dijelaNeke koje