Poezija

Najdraža…Sa posebnim mirisom…Dala si mi svu ljubavKoja se može datiOnu oku vidljivuI onu nevidljivuAli koja je zapisanaU stranicama moga srcaMoga dnevnikaEvo uzela sam laticuPo laticuU

Nestala samu kapljicamaprve ranojutarnje rosedok sunce sestidljivo pokazalona obzorupružajući nadutamo gdje onaviše ne postojiizdišući posljednjivapaj premasve toplijem danu… Martina Kopić

Neki ljudi vode ljubav,ali ti…s rukama na mom telu,pisao si pesme šlagom.Usnama si pisao poeziju.Zadrhtala sam od tremekada su tvoje usnedodirnule moje.Volim te, onoliko kolikone

Onoga trenutkakada su slomili mač nade,kada su ubili vrednovanje,kada su sve željekao konjanici u suton odjahalea čuvari naderavnodušno zaspaše. Noge utrnule od hoda.Nepoznati put.Oholi vođa.Presahnule

Gospodesvesrdni! Odlazimranjena.. Upucanau prsište. Vrijeđana,napadana. Izdana inemirna. Praćena –nesigurna. Nikakonemam. Drugogizbora.. Osim togjednoga.. Bježanjaiz gradazločina.. Lorena Galeta

Po čemu se pamteOno koji su znali voljetiNježnim dodiromDodirivatiKao leptirKad dodiruje cvijetSa predivnim bojamaSa mirisom koji te opijeTako sam ja voljela tebeA ti…Meni si oči

Lice bez sjeneImaju svi. U času odronaKamo se skloniti? Staze za srneIzrovane su brazde. Rudarske jameZatrpane crnilom. Izvore, tko će pročistiti,Vratiti im očiBezbrižna djeteta… Ti

Dođu tako ti danikada uspomene ne mogudržati dalje od sebema koliko se trudilagurati ih u tamne zakutke umaod kuda su počele izviratirastavljajući ionakopreviše putaspajano srcetjerajući

Neki ljudi vode ljubav,ali ti…s rukama na mom telu,pisao si pesme šlagom.Usnama si pisao poeziju.Zadrhtala sam od tremekada su tvoje usnedodirnule moje.Volim te, onoliko kolikone

Ima nešto u tvojim tužnim očimaŽivi kamen, dugovječna težinaViše mrtvo nego živoNešto kao pepeo trulo i sivo. I te crte u kutu oka tvogOdraz životnog

Dopustit ću da uz mene hodašSamo pazi,Možda sam kamen na toj cesti.Možda dopustim i pogled,Al’ ne i da se pogledi sretnu.Neću dopustiti dodir,Mogao bi krila

Drhti strast od pamuka,dok pjesma altove prelijeva,i svod se od sebe rastavi.Grme jecaji kao kandže osnažene,a u mulj zamotana ja se čudimi pitam se jesam