Poezija

Kao buket cvijeća na darKažeš mi nije bilo vrijeme za nas…Tebi sve sam ja oprostila…Sva tvoja beskonačna lutanja…Ja sad imam svoj mali raj…I kažem ti

Nisam više istagodine svoje donijele sunešto i oduzeleostala je želja,nada,snovi…Nisam više istagodine su prolazilepored mene kaovremeplovprokletih uspomenamučeći me iznova…Nisam više istagodine su prolaziles njima i

Biće kako je suđeno, a ti ćeš se vratiti meni.Ne zato što me voliš, nego zato što je ‘to’ tvoje zadovoljstvo. Tvoja zavisnost.. Ne voliš me. Ne volim,ni ja tebe. Puštam

Nema nas. Presudiosi svojimnasiljem! Ne smijemte vidjeti… Zagrliti nipoljubiti… Za mene –si mučninaprošlosti. Zavaravanjeprestaje… Gotovo je! Lorena Vojtić

Utopila sam sve svoje riječiU ovim tišinamaGdje čujem samo srca otkucajGdje dodirujem rukamaNemirnu rijekuRazmišljajućiHoću li se usuditi zaplivatiToj rijeci sam odala sve tajneStrahoveSve moje tišinePune

Ne lutajpoljanama mojih snovatvoje stope višene odgovaraju mašti…Ne lutajulicama mojih sjećanjatvoji koraci odavnone pripadaju tamo…Ne lutajstazama mojih uspomenatvoji obrisi davnoprestali su postojati…Ne lutajputevima mojih osjećajadavno

Za mene sikao san.Nestvaran.Lep.Za tebesam kao košmar.Stvarna.Strašna.Loša.Poput sna sikojeg jurimda ostvarim.Poput košmara samod kojeg bežišda se ne ostvari.Ti si kao san,a ja kao košmar.Košmar koji

Ne znamšto mesnašlo! Nisampri sebi. Guta mezemlja… Propadamu ambis… Iznutraumirem. Izvanablistam. Prividno –posustaje. Scenarijpogibelji. Ne želimnestati… Trgam sveopne kojenas vežu. Mučim se,da opstane. Ovo malozdravograzuma.

Ah ta jesenNe brojnim više godineAl moj mozak je zabilježioNajveću bol…Koja me obilježilaOblikovalaU ženu kakva sam danas…Dug je to procesBorbiSuzaSjećanjaNedostajanjaŽelje da budete samiDa isplačete svu

Ne idi stopamakoje ostale suonoga dana kadaodlučio si otićijer one više ne postojeraznio ih je vjetarnemilosrdni baškao i kiša štoneumorno padala jene dozvoljavajući mojimsuzama da

Bojim sevoleti.Bojim seda ću sepovrediti.Bojim sepadanja sa nebana zemlju.Bojim sezagrljaja.Plašim semogućeg intenzitetatvoga pogleda.Plašim sesvakog zvuka,svakog osmeha,svakog dodirasvakog koraka.Bojim seprići ljudima.Bojim senepoznatih dodirabez razloga.Plašim seda ću

Ljubav jeiščeznula. S tvojestrane… Nikad –nije nitizaživjela. Probalasam nastotinenačina. Predala seposvema… Ogoljela –do kostura. Voljela samkriminalca.. Lošegačovjeka. Svaku –njegovumanu… Naivnovjerovalalažima… Obećanjimapromjena… Povratka ustan strave. Više