
Istrošen od kratkih koraka,Posrćem i tražimKlupu u parku,Drhtno tijelu da ozdravimI odbjeglu snagu ponovo vratim. A jesen hladnimI zubatim vjetromŠiba mi lice i ratujeSa godinamaI
Ljubav nije zaspalau zlatnoj kolijevci zabluda.Čista kao poj anđelakao nevjesta u bijelom.Još joj svijetlo dušeputeve poznaje,gdje svetionik nadanja stojikao barjak slobode.Kraljica bez krune i sluškinjau
Kao opomenu,odlučih da prešutim.Nesvjesno,šutnjom protestiram.Tvoje riječisamo vrtlog.Nijemi film.Svjesno gubim dar govora.Slijedi muk.Opetovani govornikkao pitom korovizmeđu nas. Marijana Šimić
Trenutnokopnim.. Nemamjakosti.. Budućnostmi pruža… Pogledna kćer. Kroz snopsvjetlosti.. Raste kaovitka jela! Tješećimamu. Svojimcrnimočima. Ne mogubaciti ovevrednote. Ona je-najvećaod svih. Neka te-osnaženoblagoslovi. Marija-kraljica. Plemenitačuvarica… Najmoćnijaod jarkostinebeskih…
Uplašila sam se da je naše prijateljstvo pukloKad se nisi javio cijeli dan do navečerA trebali smo popiti kavu… Krhke su niti koje nas vežuIli
Da ti mogu doćiKad god hoćuDa pomilujem tvoju kosuDa osjetim miris tvog parfemaDa u noći kada zaspe cijeli gradKroz prozor se tiho ušuljamPomilujem jastuk na