Ruže rastu o suncu i zemlji,
kiša o oblacima i oluji,
ljudi o riječi, životu u boji.
Ako ti napišem pjesmu,
dani su samo tvoji.
Dugo nisam bila pjesnik,
vidala sam rane, lizala ožiljke.
Tijesno je duši koja širine
prosi… Ah, ta prosjakinja skrita.
A na obrazu rumenilo, ljeto,
osmijesi: ta raskoš površnog,
kletog, kalnog polusvijeta.
Jal neka obilno cvjeta:
Kad napišem pjesmu,
dani su samo moji.
Jagoda Vičević
