Stiže nam sezona kada ljubitelji knjiga s napetim iščekivanjem hrle u hale pune knjiga, popusta i mirisa svježeg tiska koji se uvlači pod kožu, a srce tjera da kuca brže. Interliber! Svake godine ponavljamo sebi: “Ove godine neću kupiti deset knjiga samo zato što su na sniženju.” Ipak, kada priđete pultu, knjige vas gledaju i šapuću: “Uzmi nas, jeftinije smo od onih hlača koje već tjednima planiraš kupiti!” I kako da u tom trenutku razmišljate o budžetu kada vas mame sve te savršene naslovnice? Naravno, sajam ćete vjerojatno napustiti s više knjiga nego što možete nositi, punim vrećicama, praznim novčanikom i vječnim obećanjem: “Do kraja godine pročitat ću ih sve!” Do kraja godine pročitate dvije, ali bitno je da vam krase police, zar ne?
Za ovu godinu smislila sam taktiku. Bit ću strateški kupac. Imam popis knjiga koje zaista želim, ograničila sam budžet i strogo odbijam kupiti knjige s primamljivim naslovnicama koje nisu na popisu. Koga zavaravam? Ne treba mi baba Vanga da mi kaže kako moj plan pada u vodu čim ugledam velik popust, ili akciju, tri knjige po cijeni dvije.
Dakle, ako me ove godine sretnete, slobodno me pitajte jesam li se držala svog popisa. Odgovor će biti vjerojatno, nisam. Jer, realno, svi smo na tom mjestu u istoj knjiškoj misiji, a to je listanjem stranica boriti se protiv stvarnosti. Bez obzira na cijenu.
Osim što sam ove godine strateški kupac, ili ću barem to pokušati biti, ona je posebna po još nečemu. U moru knjiga pronaći će se i mojih ruku djelo. Zamislite samo taj osjećaj! Neću lagati, kad se približim štandu i ugledam svoje knjige, osjećat ću ponos, ali i paniku. Što ako ih nitko ne uzme? Što ako ih netko uzme? U tom slučaju pokušat ću zadržati hladnokrvnost i dostojanstvenost, ali vjerojatno ću napeto iščekivati reakcije ljudi. Ako ih vidim kako listaju stranice ili čak kupuju moje knjige, nisam sigurna u svoju reakciju. Iznutra ću vjerojatno vrištati i voditi razne rasprave u svojoj glavi. Hoće li im se svidjeti ili će požaliti što su ih kupili? Ili, poznavajući sebe, moguće je da ću napasti nekoga zato što je previše otvorio knjigu jer je tako riskira oštetiti.
Da, nisam baš normalna što se tiče listanja knjiga, ali to je tema za neki drugi put.
Dakle, nadam se da ću ove godine, sa svim poznatim i nepoznatim knjigoljupcima, kako i priliči proslaviti strast prema pisanoj riječi. Možda čak zajedno smislimo savršen zaplet za još jednu knjigu.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna Lowen
