Stojim pred tobom i gledam te u oči.Vraćam film, kasna noć, sjedim za stolom i večera se hladi.Kišne kapi idu niz prozore na staklo stavim dlanove. I sve riječi u jedno

Nesuglasicenemaju sluha. Siječem ih kao -smrskano staklo. U samome začetku.. Molim zaprestanakljubomore. Nadjačavamsvoju snagu. Ne ustručavam se,niti imalo dvojim… Moždane vijugene truju okolinu. Korijenje dolazido purgatorija… Lorena Galeta

Kroz valove života probijam seValovi teški zapljuskuju meA ja uvijek nekako izronimZahvaljujući velikoj milosti Božjoj… Život me nije uvijek mazio i pazioBorim se kako najbolje umijemS krunicom u ruci i

Za ovaj tekst "kriva" je moja desetogodišnja kći. Zaista sam se mislila malo odmaknuti od teme bora i starenja, ali to je gotovo nemoguće. Ne kad ti ta kći kaže

Nekad se pitamJesam li rođena u krivo vrijemeHodam po rubuTražeći odgovoreGdje je srceA gdje je dušaGdje je istinaA gdje lažMene nisu učili živjeti lažnoVoljeti lažnoČiniti zlo ljudimaA sad vidim kako