Soba u kojoj sam se probudila ima na sredini stol i dvije stolice.Vidim prozor i spuštenu roletnu.Da li je noć ili je dan?Igra li se suton svitanja i ima li

Onomatopejažive smrti mikrade osmijeh. Spoznaja-neizmjernebesjede… Drobi kosti,tuče zapise. Klonula glava,nevolje stvara. Dok, na drugoj -strani kontinenta. Umor zavlada u carevini Hada. Lorena Galeta

Dok gledam bezbroj zvijezda na nebu, razmišljam o očima mojih kćeri… Starija kćer ima istu boju očiju kao ja (potočnica moja), a mlađa predivne zelene, iste boje kao moj bivši

Opet dolazi ono čudesno doba godine kada svi postajemo vremenski putnici, ali ne u stilu „Povratka u budućnost“, već više kao žrtve vremenske krađe. Da, ove nedjelje pomičemo sat unaprijed.

Koraci postaju sve više bolni i tmurniOtkako nemam nje kraj sebeDa smiraj duše dajem joj svakog danaI da imam razloga za smijeh Sada kada je daleko od mene vijekovimaČini mi